Veseli se Posavino u Berlinu
Članovi Zavičajnog kluba Brođani e.V. iz Berlina uspješno organizirali XI humanitarnu veselicu „Veseli se Posavino“ 2012.
„Selo moje sve me tebi zove“.
Braća Željko i Stjepan Vidović uz članove orkestra Pericu Opačaka na violivi i Marka Anušića na šargiji glezbenici iz domovine, te Tomislav i Ivanka Gelo poznati berlinski duo nastupili su u glazbenom dijelu programa XI veselice „Veseli se Posavino“ u Berlinu, koju su organizirali članovi Zavičajnog kluba Brođani e.V. iz Berlina, uz nazočnost oko 400 posjetitelja. Zabava je održana u berlinskoj općini Bezirksamt Tempelhof-Schöneberg na adresi Gemeinschaftshaus Lichtenrade.
U ime veleposlanika RH dr. Mire Kovača domaćine, članove Brođana u Berlinu, je pozdravio voditelj konzularnog odjela veleposlanstva RH u SR Njemačkoj Vedran Konjevod. Večer je programski otvorio predsjednik Zavičajnog kluba Brođani e.V. Ivan Bitunjac. Zahvalio se nazočnim gostima na dolasku na XI dobrotvornu zabavu „Veseli se Posavino“. Izuzetna mi je čast pozdraviti vas sve i zahvaliti se na podršci. Već minule godine 2011. obilježili smo veliki jubilej 20. godina humanitarnog rada i djelovanja, a tom prigodom smo tiskali u Slavonskom Brodu monografiju, gdje smo je i prezentirali, kako u domovini tako i u Nejmačkoj. Mnoge akcije koje smo uspjeli realizirati ostvarene su zahvaljujući mnogima od vas, zato vam velika hvala, kazao je predsjednik Bitunjac.
SVE JE LAKŠE UZ POMOĆ SPONZORA I POSJETITELJA
Dopredsjednica društva Elizabeta Kopić pozdravila je uzvanike, Vedrana Konjevoda, predstavnike hrvatskih udruga koje djeluju u Berlinu te je pozdravila predstavnike medija. Naša velika hvala upućena je našim sponzorima bez kojih ovako vrijedna tombola ne bi mogla biti organizirana. Sponzori zabave Veseli se Posavino 2012 bili su: Viola Šuman, Milan Šapina, Željko Vranić, Obitelji: Laković, Bitunjac, Kopić, Konta, Jukičić, Šolić, Ljerka Tečer, Eva Krilić, Katica Rosenberg, Touring Reisen i Stari most. Zahvaljujemo se svima nazočnim koji će te doprinjeti realizaciji našeg ovogodišnjeg cilja. Hvala svima koji nam i večeras pomažu, kazala je dopredsjednica Elizabeta Kopić. Glazbeni dio večeri otvorili su Braća Vidović pjesmom „Selo moje sve me tebi zove“.
BRAĆA VIDOVIĆ ODUŠEVILI IZVORNIM MELOSOM RODNE POSAVINE
Jedan od dvojice braće Željko Vidović kazao nam je da je ovo njihov treći dolazak u Berlin. Organizacija je bila odlična. Ja živim u Zagrebu a moj brat Stjepan u Ljubljani. Stjepan je već u Europskoj uniji ali i ja ću brzo, kazao nam je Željko uz osmijeh. Naš repertora je velik. Našoj publici je posebno drag naš hit „Dragi brate“. Mi smo rodom iz Posavine. Teško je biti Hrvat u Posavini, ali nije lako ni u Ljubljani ili Zagrebu biti Hrvat iz BiH. Uvijek se osjećamo malo drzgačije. Narodni melos je u našoj krvi. Na ideju sam došao voljom i željom. Morao sam se odreći jednog dijela života da bih uspio u ovom glazbenom. Ja sm počeo pjevati od 7-8 godina. U obitelji je pjevao i naš brat Josip koji pjeva s Ivicom Gavranom u grupi Izvorno blago. Mi do danas imamo 16 albuma. Publika voli naš melos. Ovo veliko Posavsko kolo u Berlinu je znak da će se održati ovi naši običaji. Gdje god dođemo veliki je odaziv publike i nadam se da će ovaj melos opstati. Ja imam 38 godina a Stjepan 46 godina. Naši svirači su mladi, također Perica je kao i ja star, a Mario je 34 godine. Nakon Berlina odlazimo u Graz u Austriju a rasprodani smo kroz cijelu godinu. Uglavnom ono što kažu, tko vrijedi ima i posla.
ŠARGIJA NIJE INSTRUMENT TO JE DIO ŽIVOTA HRVATA U SREDNJOJ BOSNI
Perica Opačak je svirač na violini a kao člana benda i pratnje braće Vidović, pitali smo ga nekoliko detalja o šargiji, tom čudotvornom instrumentu Hrvata, Bosanske posavine pa i šire regije. Šargija je tradicija koja je povezana s BiH odnosno s Bosanskom Posavinom ili Srednjom Bosnom gdje se ta glazba sluša. To je instrument bez kojeg se izvorna glazba ne može interpretirati onako kako bi trebalo. To je osnovni instrument izvorne pjesme. Povijest šargije veže se za Kinu a šargiju su na naše prostore donijeli Turci a mi smo onda šargiju prilagodili našem podneblju. Šargija je zaštitni znak izvorne pjesme. Tako su i Ilija iMarko počeli pjevati samo uz šargiju bez violine.
Šargija je danas i kultni instrument Hrvata u Posavini. Oni koji znaju što je šargija znaju da je to neizostavljiv instrument na svim veselicama, od krštenja do vjenčanja ili drugih društvenih događanja. Svaka prigoda je razlog da se šargija čuje. Po cijelom svijetu traže nas, naši pučani. Izvorna glazba potiče iz BiH a naši mještani su je prenijeli i u dijasporu. Zvuci šargije u tuđini su emotivna poveznica naših ljudi s rodnim krajem. Zadovoljni smo našom publikom a publika nas nagrađuje za taj naš kvalitet. Šargije je sve rijeđi instrument ali se i danas proizvodi. Danas imamo jednog vrhunskog i poznatog majstora šargije, on se zove Marko Anušić, prezimenjak moga šargijaša Marka. On je stolar po zanimanju a to je bio i Stradivari, ako ljudi nisu znali. On živi u Starom Slatniku kod Slavonskog Broda, graditelj je violina i šargija.
HRVATI IZ BIH STRANCI SU U HRVATSKOJ, SLOVENIJI ALI I U BIH
Šargija u jednoj osnovnoj izvedbi košta 350-400 Euro, u običnoj izvedbi, pa na dalje. Ja sam počeo svirati šargiju s Ilijom i Markom, pa onda nastavio s braćom Vidović. Ja se uvijek držim braće. Prvo sam svirao šargiju 10 godina pa sam se prebacio na violinu a danas sviram obadva instrumenta kazao nam je Perica Opačak koji je s Markom Anušićem i braćom Vidović u Berlinu još jednom razveselio Posavce u velikoj dvorani Gemeinschaftshaus Lichtenrade dok je vanjska temperatura bila i ispod 10 stupnjeva od ništice.
BROĐANI IZ BERLINA JEDINA HUMANITARNA UDRUGA S HRVATSKIM PREDZNAKOM U BERLINU
Domaćini „Brođani“ pripremili su i pregršt domaćih specijaliteta, kolača, vina poslastica i drugih delicija, pa je tako uz glazbu i veselje a sve začinjeno poslije ponoćnom tombolom, uspješno realizirana 11. izvedba veselice Veseli se Posavino u Berlinu. Bio je ovo još jedan veliki projekt malog Zavičajnog kluba Brođana u Berlinu, koji djeluju u milijunskoj njemačkoj metropoli, na čijem su čelu neumorni entuzijasti i dugogodišnji volonteri predsjednik Ivan Bitunjac i dopredsjednica Elizabeta Kopić, s timom od 15-20 ljudi, koji u pravilu svim njihovim veselicama i godišnjim prezentacijama daju svoju potporu potpisano osobno, imenom i prezimenom, te time doprinose boljem ili lakšem sutra, nekima koji i ne zanaju da će ih i od ovoga projekta Brođana u
Berlinu, obasjati zračak nade, daleko u domovini. Dopredsjednica Elizabeta Kopić nam je kazala da je ova veselica ponos Zavičajnog kluba Brođana. Radujem se ovolikom broju ljudi a posebno, mladima. Svake godine dolaze isti ljudi ali i neki novi. Mi pomažemo već treću godinu ovim projektom, Zlatni
cekin u Slavonskom Brodu. Poliklinika Zlatni cekin je ugovorna zdravstvena ustanova s HZZO-om koja prima djecu s neuromuskularnim smetnjama, smetnjama lokomotornog sustava i drugim oboljenjima centralnog nervnog sistema. Zlatni cekin je otvoren i suvremeno opremljen u listopadu 1993. u Slavonskom Brodu (Hrvatska) zahvaljujući franjevcima (OFM) iz Bologne i njihovu karitativnom društvu Antoniano. Nije nam žao pomagati kada su ovakvi projekti u pitanju.
ELIZABETA KOPIĆ I IVAN BITUNJAC ENTUZIASTI NA ČELU MALOG DRUŠTVA VELIKOG SRCA
Naš Zavičajni klub nije velik ali imamo veliko srce i imamo dobre ljude koji nam pomažu. Ljudi su shavtili i razumjeli naš cilj i mislim da nikome nije žao pomoći ovakve projekte. Humanitarni rad kod Hrvata nakon moje 43 godine u Berlinu ne bi željela da se ugasi. Ljudi jesu malo posustali! Na ljude djeluje i situacija u domovini. Mi ne pomažemo one koji nisu humani i koji ne znaju što je humanost. Mi pomažemo onima kojima je pomoć potrebana. Mi nećemo posustati i mislim da će uvijek biti ljudi spremnih za pomoć. Zavičajni klub Brođani okuplja ljude iz dvije domovine Hrvata, Hrvatske i BiH. Za nas granice ne važe ništa! Ja sam rođena u Slavonskom Brodu. Ja prlazim most i nalazim se i u BiH. Mene taj most ne dijeli a ne djeli ni naše ljude. Dobro ste
nas pratili ovih godina kao novinar, pa ste vidjeli da se mi nismo orijentirali samo na Hrvatsku, samo na Slavoniju, nego svuda šire, gdje god možemo. Ali ne možemo mi puno, nije to kao za vrijeme Domovinskog rata, kada su se davala velika sredstva, ali obzirom da smo ove godine radili i našu monografiju, da nismo mogli puno odvojiti, ali uvijek pronađemo jedan dio i to obično između Božića i Nove godine ponesem u domovinu i predam kao donaciju, kazala nam je vrijedna dopredsjednica društva,Zavičajnog kluba Brođani, Elizabeta Kopić.
Više slika s ovog događaja pogledajte na Faceboock stranici Berlinskog magazina
