POVIJEST NAJSTARIJEG MJESEČNIKA ZA HRVATE U NJEMAČKOJ

Povijest  Berlinskog Magazina 2000.-2018. 

Prvi broj Berlinskog Magazina tiskan je u svibnju 2000. godine. Do danas je tiskano 184 broja. Berlinski Magazin je napunio 18. godina mjesečnog izlaženja (184 broja), u Berlinu - Brandenburgu a jednim dijelom i nekim drugim njemačkim gradovima, kada je bio distibuiran za Hamburg i Hannover. Danas se aktualno Berlinski Magazin koncentrirao na čitateljsku publiku u Berlinu a internetskim pregledima diljem svijeta. U Berlinu po mojim procjenama živi  između 15.000 – 18.000 Hrvata iz Hrvatske i BiH ili još više, tko zna točan broj... 


U 18. godina Berlinskog Magazina, kako printanog mjesečnog izdanja tako i internetskog portala (735.000 posjetitelja) izdanja Berlinskog Magazina, pisali smo i pišemo o svim relavantnim temama za Hrvate u Berlinu. Teme su bile namijenjene za sve tri generacije Hrvata, pa često i za Nijemce te druge hrvatske prijatelje, koji su pronalazili dio vijesti ili informacija za sebe u Berlinskom Magazinu.

Hrvatima koje su svoje privremeno ili stalno prebivalište pronašli u Berlinu, Berlinski Magazin je predstavljao ponekad i više od običnih informacija satkanih u jedan mjesečnik. U gradu i Saveznoj državi Berlinu gdje živi veliki broj Hrvata, koji iz mjeseca u mjesec dobivaju informacije iz prve ruke, Berlinski Magazin je jedini domicilni mjesečnik na hrvatskom jeziku, profiliran za sve generacije Hrvata u Berlinu.

Mjesečna izvješća pokrivaju relavantne održane događaje ili najavljuju nova događanja, bilo kulturnog, zabavnog, sportskog ili bilo koga drugog obilježja, a koji su usko povezana s Hrvatima u Berlinu ili našim domaćinima Nijemcima kao i drugim narodima.

Obilje informacija, korisnih savjeta i stalnih rubrika uz aktualna mjesečna izvješća, razlog je da mnogi čitatelji posjeduju skoro sve brojeve Berlinskog Magazina, od onog prvog iz 2000. godine do aktualnog 184. broja koji je već ugledao brojne hrvatske domove u Berlinu.

Ima čitatelja koji imaju, druge, bolje, kvalitetnije i drugačije izvore informiranja od Berlinskog Magazina. Koji traže nešto novo! Koji su nekada također bili dio naših priča i reportaža. Oni svakako imaju pravo na odabir onoga što traže, što će čitati i što će čitajući akumulirati. No, Berlinskom magazinu je interes zadržati aktualnu čitateljsku publiku, naše drage čitatelje i dati im, što se može najbolje. Iz našeg djelokruga rada uvijek se može više i bolje ali negdje postoje i ljudske i tehničke granice. 

Vrata mjesečnika Berlinski Magazin otvorena su svim Hrvatima i našim sugrađanima u gradu gdje smo dobro primljeni gosti. To se najbolje vidi s ove današnje vremenske distance koja traje već više od  jednog desetljeća.

Dragi čitatelji, možete i dalje predlagati Vaše teme i pozivati na Vaše događaje i susrete za koje mislite da se trebaju zabilježiti. Sva događanja će se od strane Berlinskog Magazina i dalje medijski pokrivati, kada to organizatori požele ili unaprijed najave. 

Berlinski Magazin izlazi jednom mjesečno i to neprekidno i u kontinuitetu, zahvaljujući hrvatskim i berlinskim poduzetnicima u prvom redu Hrvatima, koji su prepoznali odličnu ideju ovog mjesečnika, kao i brojnim drugim oglašavačima i suradnicima koji su nesebično pronalazili i pronalaze svoju indirektnu ili direktnu povezanost s čitateljskom publikom.

Od starog do novog broja Berlinskog Magazina, želim Vam pregršt lijepih trenutaka na internetskim stranicama portala Berlinski Magazin, gdje možete u međuvremenu naći još više zanimljivih informacija iz naše dvije domovine i prijateljske Njemačke, te Berlina ove divne njemačke prijestolnice.

...Naše vrijeme ostat će zapisano  u povijesti kao vrijeme prepuno kontrasta, obojeno s mnogo apsurda i ratova. čovjek nikako da uzme sudbinu u svoje ruke, muče ga mnogi problemi: rastočene obitelji, droga, alkohol, prostitucija, kriminal... Dok mu s jedne strane Mars i dalje prijeti ratom, a Venera mu se samo smješka i čeka trenutak da ga skrene s pravog puta, kako da ovaj suvremeni čovjek pronađe pravi put spasa? (GM)

...Ogovaranje  je prvenstveno govor o negativnim osobinama, manama ili životnim situacijama drugih ljudi. Namjerno ili nenamjerno isticanje negativnoga pred drugim osobama koje za to ne znaju, a da za to nema nikakva valjana razloga jest ogovaranje. Onaj tko, makar i prešutno, prihvaća neosnovane sudove o drugima sudjeluje u ogovaranju i rušenju dobra glasa svoga bližnjega. Najteži oblik jest kleveta, tj. izmišljotina i laž koji štete glasu drugoga i daju prigodu za krive sudove o osobama. (Fra Tomislav Dukić)

Srdačno Vas pozdravljam i želim Vam lijepe trenutke na ovim stranicama!

Glavni urednik Berlinskog Magazina  Željko Matić
pressberlin@yahoo.de




Povijest Berlina – Prelijepa njemačka metropola

Berlin je broju posjetitelja  na četvrtome mjestu u Europi, iza Londona, Pariza i Rima. Njemački glavni grad diči se i monumentalni kulturno - povijesnim spomenicima koliko i veličinom grada. Berlin je velegrad u kojemu živi  3.442.194 stanovnika po statistici od 30. travnja 2010. Dug je 45 km od istoka prema zapadu, a širok 38 km od sjevera prema jugu. U gradu živi 3.860 stanovnika na km². Velik dio grada pokriven je zelenilom pa se kaže da je cijeli Berlin u parku.

Grad ima tri velika jezera, dvije rijeke, Spree i Havel, vrlo mnogo kanala i više mostova nego Venecija. S vremenom močvaru su isušili stvaranjem brana na kojima su zatim sagrađene glavne prometnice u gradu, koje se prepoznaju po tome što u nazivu nose Damm (brana, npr. Kurfuerstendamm). Berlin je rijekom Elbom povezan s morem. Grad Berlin ima status savezne države. Senat je smješten je u Crvenoj vijećnici, a Zastupnički je dom u nekadašnjemu Pruskom parlamentu (Abgeordnetehaus). Grad je nekada bio  podijeljen na 23 upravne jedinice (općine), a danas se taj broj smanjio na 12. Najšira je ulica u gradu Ulica 17. lipnja - široka 75 metara.

Berlin se prvi put u povijesti spominje 1244. g., a tada su na području današnjega grada postojala još tri grada: Spandau, Koelln i Koepenick. U početku 18. st. kralj Fridrik I. ta je tri grada ujedinio u jedan pod imenom Berlin. Berlin prvi put postaje vladarsko sjedište 1411. g. kad je Fridrik VI. von Hohenzollern pokrajinu Brandenburg kupio od tadašnjeg kralja. Prvi kralj koji je stolovao u Berlinu bio je pruski vladar Fridrik I.

Za povijest grada važan je Fridrik Vilim I., poznat pod nadimkom kralj vojnik, koji je vladao do 1740. godine. Pokrenuo je vojnu proizvodnju u gradu i od tada započinje mit o pruskom vojniku. Osim vojske, poticao je i društvene znanosti, jer želio je od Berlina stvoriti sjevernoeuropsku Atenu. Njega je naslijedio Fridrik II., poslije nazvan Veliki, za razvitak Berlina vjerojatno najzaslužniji vladar.

Sagradio je operu, novi kraljevski dvorac Sans-Souci u Potsdamu pokraj Berlina, a u njegovo doba Berlin postaje europska metropola. Nije imao muškog nasljednika pa ga je 1786. g. naslijedio nećak Fridrik Vilim II., kojega su poslije nazvali Šlampavi. Poznat je po tome što je 1791. g. sagradio simbol grada - Brandenburška vrata. Godine 1806. francuska je vojska bez otpora pregazila Prusku i francuski su vojnici promarširali kroz Brandenburška vrata.

Otto von Bismarck je bio njemački kancelar 19 godina

Nakon dvije godine francuska se vojska mirno povukla. Nakon toga se i kralj vratio u grad, a Berlin postaje kulturna i znanstvena europska metropola, u kojoj 1810. g. Wilhelm von Humboldt osniva sveučilište. Bismarck je 1871. g. ujedinio razjedinjene njemačke zemlje u carevinu Njemačku pod žezlom pruskog kralja Vilima I., koji tako postaje njemački car. Tako Berlin postaje glavni grad ujedinjene Njemačke, a Otto von Bismarck njemački kancelar i ostaje to idućih 19 godina.

Odlučujući događaj za Njemačku i svijet zbio se 30. siječnja 1933. g. kad njemački predsjednik Paul von Hindenburg proglašava Hitlera njemačkim kancelarom. Godine 1936. u Berlinu su održane Olimpijske igre, a u vrijeme Drugoga svjetskog rata u Berlinu se određivala sudbina Europe i velikog dijela svijeta. Taj se rat na kraju i slomio na Berlinu i na leđima Berlincana: od zime 1943. g. grad je svaki dan bombardiran iz zraka. U travnju 1945. g. u grad ulazi sovjetska Crvena armija, boreći se za svaku kuću, za svaku ulicu. Tridesetoga travnja 1945.g. Hitler i njegova Eva Braun izvršavaju samoubojstvo u svom bunkeru, a 8. svibnja 1945. g. u dvorcu Sans-Souci u Potsdamu bila je potpisana bezuvjetna kapitulacija Njemačke.

Ja sam Berlinčanin!  Rekao je Kennedy u Berlinu

Nakon rata zemlje pobjednice, SAD, V. Britanija, Francuska i Sovjetski Savez, podijelile su Berlin na četiri okupacijske zone, a 1948. g. počinje sovjetska blokada zapadnog dijela. Vrlo je brzo počelo nedostajati hrane pa je tadašnji gradonačelnik Ernst Reuter s Amerikancima organizirao poznati zračni most pomoći. Američki predsjednik Kennedy sudjelovao je u toj akciji i, došavši tada u Berlin, okupljenim je građanima rekao na njemačkom jeziku: Ja sam Berlinčanin! Jedanaest se mjeseci zrakoplovima u grad dopremalo sve što je potrebno za normalan život 1,500.000 ljudi.

U vrijeme podijeljenosti na tisuće je građana bježalo iz istočnoga u zapadni Berlin te komunisti počinju gradnju Berlinskog zida. Gradnja je počela 13. kolovoza 1961. i istočni dio postaje umirući grad: industrija bježi, odlaze stanovnici, polako zamire kultura i grad postaje grad umirovljenika. U grad su se doseljavali jedino mladi Nijemci koji nisu željeli ići u vojsku, jer u Berlinu su bili toga oslobođeni. Potkraj šezdesetih mijenja se stanje i počinje novi život zapadnog dijela: uvode se subvencije za život u Berlinu, potiče se strance na dolazak.

Politički vruće jeseni 1989. g. počele su velike demonstracije koje su natjerale komunističku vlast DDR-a da napokon 9. studenoga otvori zid i oslobodi prolaz iz jednoga u drugi dio grada. Njemački je parlament 1991. g. proglasio Berlin glavnim gradom ujedinjene Njemačke, a njemački glavni grad uistinu postaje u jesen 1999. godine, kad su se u nj preselila sva ministarstva iz Bonna.
 
Kurfuerstendamm je glavna ulica bivšega zapadnog dijela grada - elegantni zapad u usporedbi s istočnim dijelom. Gradnju najvažnije ulice zapadnog Berlina započeo je Otto von Bismarck 1873. g. kao odgovor na pariške Elizejske poljane. Od postanka ta je ulica bila malo glasnija, puna čudnih tipova, skupih prodavaonica, boema... Kad se 1989. g. otvorio zid, na stotine tisuća istočnih Berlinčana se skupilo na Ku'dammu da napokon stignu u središte zapadnog Berlina. Tu se i danas održavaju demonstracije, protesti i drugi društveni događaji, o toj su ulici spjevane i pjesme.

Najslikaniji je turistički motiv zapadnog Berlina Kaiser Wilhelm Gedaechtniskirche. Crkva je sagrađena 1895. g. više kao ukras Ku'dammu nego za vjerske svrhe, a sagradio ju je car Vilim II. u spomen na svog djeda cara Vilima I. Crkva je 1943. g. oštećena u bombardiranju te se nakon rata razmišljalo što napraviti s napola srušenom crkvom: sve srušiti, obnoviti ili ostaviti kako jest. Ostavljena je djelomično srušena, ali pokraj nje sagrađena je nova crkva i novi toranj. Berlinčani su poznati po tome što su nekim građevinama dali zanimljive nadimke, pa tako ovu crkvu zovu Pokvareni zub. Novu crkvu pokraj nje zovu Kutija za puder, a toranj nove crkve Ruž za usne.

Kad posjetitelji prvi put vide dvorac Charlottenburg, vjeruju da je to kraljevski dvorac, ali to je zapravo mali ljetni dvorac vladara Pruske, obitelji Hohenzollern, dug samo 500 metara. Hohenzollerni su u središtu grada imali glavni dvorac Stadtschloss, a Sophie-Charlotte, supruga Fridrika I., poželjela si je mali ljetni dvorac daleko od grada da bi u njemu mogla slikati i razgovarati s dugogodišnjim prijateljem, filozofom Johannom Gottfriedom Leibnitzom.



Po uzoru na Versailles, počeo je 1695. g. Fridrik I. gradnju dvorca da bi svom konkurentu Augustu, vladaru Saske, pokazao da je moćniji. Pošto je 1701.g. okrunjen za pruskog kralja, zaključio da je to premali dvorac za njega i novu situaciju pa je dogradio zapadno krilo dugo 143 metra. U kraljičinu čast dvorac je nazvan Charlottenburg. U dvorcu je Muzej pretpovijesti i rane povijesti, u kojemu se nalaze ostaci iz Troje, tzv. Prijamovo blago, koje je pronašao Heinrich Schlieman potkraj 19. st. Poklonici Picassa mogu vidjeti njegove slike preko puta dvorca, u Kući umjetnosti.

Kad Berlin posjećuju ljudi koje zanima novija povijest, središnja je točka obilaska muzej Checkpoint Charlie na legendarnome bivšem istoimenom prijelazu za strance iz zapadnog dijela grada u istočni i obratno. U jednom trenutku, na vrhuncu hladnog rata pedesetih godina, svijetu je zastao dah zbog tog prijelaza. Iza granične crte, na sovjetskoj strani, ostao je kompleks od pet zgrada koje su pripadale American business centru i Amerikanci su silom prešli graničnu crtu i zauzeli taj dio. U tom su se trenutku sovjetski i američki tenkovi nalazili nekoliko metara jedni nasuprot drugih i malo je nedostajalo da se ne ispale prve granate.

 (Tabelarna statistika  broja stanovnika 12 berlinskih općina)

Muzej Checkpoint Charlie i Berlinski zid nerazdvojna su cjelina. U muzeju su prikazane mnoge sudbine i pokušaji prijelaza Istočnih Nijemaca, sa slikama i originalnim rekvizitima po kojima se vidi kako su sve ljudi pokušavali prijeći zid da bi se dokopali slobodnog Zapada..

Reichstag je zgrada ispred koje se budi njemački ponos. Ujedinjena carska Njemačka trebala je zgradu u kojoj će zasjedati novoutemeljeni Njemački parlament. Zgrada je završena 1894. prema planovima arhitekta Paula Wallota. Ubrzo nakon što su nacisti došli na vlast, u noći 27. 2. 1933. g. Reichstag je izgorio i do danas se nije točno utvrdilo tko je podmetnuo požar, ali se sumnja da su to napravili nacisti da bi još jače prigrabili vlast. Zgrada je teško oštećena u bombardiranju, a na kraju rata se na njoj zavijorio crveni sovjetski barjak. To je bio kraj rata za Berlin i kraj nacističke ere.

20. prosinca 1990. je konstituiran prvi zajednički Njemački parlament

Poslije rata zgrada nije bila obnavljana u cijelosti, već samo neki dijelovi za povremenu uporabu, kao npr. za izložbu Pitanja o njemačkoj povijesti ili za neke sjednice. Nakon pada Berlinskog zida u toj je zgradi 20. prosinca 1990. konstituiran prvi zajednički Njemački parlament. Novoizgrađena kupola parlamenta s koje se pruža lijep pogled na grad, ali i unutrašnjost središnje dvorane parlamenta, može se posjetiti svaki dan.

Brandenburška vrata nekadašnji su glavni ulaz u stari Berlin. Sagrađena su i otvorena 1791. g. kao jedna od 14 vrata u strogo središte grada. Sagradio ih je Carl Gotthard Langhans po uzoru na Propilije u Ateni. Tri godine poslije na vrh je postavljena skulptura Johana Gottfrieda Schadowa Quadriga, koja je simbolizirala pobjedu mira. Srednjim su se prolazom smjeli koristiti samo pripadnici carske obitelji i njihovi gosti, a prvi koji je narušio taj običaj bio je Napoleon. Napoleon je Quadrigu dao prenijeti u Pariz, ali nedugo nakon njegova poraza uspjelo se isposlovati njezin povratak. Iako su tijekom njemačke podijeljenosti vrata bila na prostoru istočnog Berlina, ona su uvijek bila simbol cijelog grada.

Brandenburška su vrata mjesto gdje je Coca-Cola pobijedila Marxa

Brandenburška su vrata vjerojatno najpoznatija turistička znamenitost Berlina i njemačkim turistima gotovo sveto mjesto. Kažu i da je to mjesto gdje je Coca-Cola pobijedila Marxa! Kroz vrata dolazi se na Parizer Platz, na kojemu su nekad bila veleposlanstva najvažnijih svjetskih velesila, a danas je trg trebao opet poprimio stari predratni šarm na koji nas podsjeća novosagrađeni i najekskluzivniji berlinski hotel Adlon, replika predratnog Adlona koji je pohodio i Charlie Chaplin.

Na trgu počinje bulevar Unter den Linden, ponos Berlina, ali i Njemacke. Dug je 1241m, a cijelom dužinom posađena su stabla lipa po kojima je dobio ime - Pod lipama. Prve je lipe zasadio knez Friedrich Wilhelm 1647. godine, po cesti koja je vodila od njegova dvorca, kroz grad, do šume. Nacisti su sve lipe posjekli i napravili ulicu za vojne parade i marševe. Današnje su lipe zasađene nakon Drugoga svjetskog rata. Od važnijih građevina koje uljepšavaju tu ulicu ističemo zgradu Ruskog veleposlanstva, neobaroknu Nacionalnu knjižnicu, Staru palaču u kojoj je car Vilim I. imao svoj stan jer nije želio stanovati u hladnome Gradskom dvorcu i Staatsoper, u kojoj je danas Njemačka državna opera. 

Televizijski toranj  je visok 368 metara  i nalazi se na poznatom Alexanderplatzu

Na Bebel Platzu nacisti su spalili tisuće knjiga nepodobnih autora, na što nas podsjećaju regali pod staklom na sredini trga. Katedralu sv. Hedvige dao
je sagraditi Fridrik Veliki, koji je Knobelsdorfu dao zadatak da po uzoru na rimski Panteon napravi crkvu za šleske katolike koji su u Berlin došli nakon sedmogodišnjeg rata. U crkvi se jedanput na mjesec slavi misa na latinskom jeziku.

Humboldtovo sveučilište najveće je berlinsko sveučilište, osnovano 1810. g. na inicijativu Wilhelm von Humboldta. Na tome su sveučilištu predavali mnogi poznati Nijemci, npr. Hegel i Planck. Crvena vijećnica iz 1869. g. sjedište je berlinske vlasti. Pravim se imenom zove Berlinska vijećnica, a nadimak je dobila po crvenoj boji opeke od koje je sagrađena. Od ujedinjenja grada u njoj zasjeda berlinski Senat, a ispred nje održavaju se najvažniji politički ili protestni skupovi. Nostalgičari socijalizma mogu vidjeti skulpture svojih idola, Marxa i Engelsa, koje su, eto, preživjele promjene socijalističkoga u kapitalističko društvo.

Televizijski toranj visok 368 metara nalazi se na poznatom Alexanderplatzu i zaštitni je znak nekadašnjeg istočnog Berlina. U sredini tornja je kugla od sedam katova (do koje se dolazi liftom za 40 sek) i u njoj Telecafe koji je na visino od 207,53 m, koji se u jednom satu dvaput okrene oko svoje osi. Berlinčani toranj zovu bilijarski štap koji je probio kuglu.

Na Muzejskom otoku skupljeni su najvrjedniji berlinski muzeji. Stari je muzej prvo osnovani berlinski muzej i nalazi se u jednoj od najljepših europskih klasicističkih muzejskih građevina. Najpoznatiji je berlinski muzej Pergamon, koji posjećuju milijuni posjetitelja na godinu. Neobarokna berlinska katedrala sagrađena je 1894. g. To je bila katedrala obitelji Hohenzollern.

Od berlinskih zanimljivosti tu je još Vijećnica Charlottenburg, u kojoj se nalazi kopija Michelangelova Mojsija, park Tiergarten, Velika zvijezda sa Stupom pobjede - Sigessaeule, Schloss Bellevue, sjedište njemačkog predsjednika, Kulturforum - novi kulturni dio grada, Potsdamer Platz - bivše najveće europsko gradilište, Friedrichstr. - glavna poslovna ulica predratnog Berlina, Gendarmenmarkt - najljepši trg u Berlinu s dvije katedrale blizanke, Schauspielhaus, Nova straža - prvo djelo velikoga dvorskog arhitekta Schinkela, Palaca Opere, Njemački povijesni muzej u najstarijoj baroknoj građevini u Berlinu, zgradi Zeughaus, Schlossbrücke, dvorski most koji se u vrijeme DDR-a zvao Most Karla Marxa, kuća Ribeck, najstarija zgrada iz razdoblja kasne renesanse, Mühlendammbrücke, najstariji berlinski most, stara gradska četvrt Nikolei s najstarijom berlinskom građevinom, crkvom sv. Nikole iz 13. st. i gotička crkva sv. Marije. U nedalekom Potsdamu prekrasni je barokni dvorac Sans-Souci, još jedan ljetni dvorac bogate vladarske obitelji Hohenzollern.

U gradu je više od 170 muzeja i galerija, oko šezdesetak kazališnih pozornica, pet opera, nadaleko poznata Berlinska filharmonija, više stotina kina, održavaju se nebrojeni koncerti najvećih svjetskih zvijezda, najveći filmski europski događaj - Berlinale, i još mnogo toga po čemu se Berlin ubraja medu najvažnije kulturne gradove Europe. Gotovo da tijekom godine nema tjedna u kojemu se na kulturnom kalendaru ne nađe neka svjetski važna manifestacija.

Za održavanja Berlinala u gradu se skupi zavidno mnoštvo holivudskih zvijezda i Berlinčani očekuju da bi taj festival po važnosti uskoro mogao prestići legendarni festival u Cannesu.
 
Fascinantna strana Berlina suživot je ljudi sa svih strana svijeta na vrlo malom prostoru, takozvani multi - kulti život. Prisutnost drugih nacija u gradu najbolje se može vidjeti po različitim restoranima u kojima se nude nacionalni specijaliteti. Uz neizbježne kineske, talijanske, japanske, turske, francuske i hrvatske restorane spominjemo i one rjeđe, kao npr. ruske, španjolske, anatolske, egipatske, eritrejske, grčke, portugalske, libanonske, karipske, latinoameričke, tajlandske, afričke, kreolske, ciparske, južnoafričke, vijetnamske... Teško je vjerovati, ali postoje čak i restorani koji nude specijalitete njemačke kuhinje... pa i bavarske!

Od američkih fastfood restorana samo je McDonaldsovih u ovom gradu više od pedeset. Hrvatskih je restorana vrlo mnogo i uglavnom su cijenjeni, a mnogi postoje već skoro četiri desetljeća. Iako se pokušava razvijati multikulturalnost, postoje desničarske grupe koje javno iskazuju svoju nesnošljivost prema strancima.

Takve grupe i nacionalistički orijentirani Nijemci u manjini su i tako politički nepopularni da desne političke stranke nisu uspjele ući u Njemački parlament. Većina se Nijemaca slaže sa suživotom sa strancima pa je nedavno na snagu stupio zakon po kojem se djeci stranaca olakšava primanje njemačkog državljanstva, ali od stranaca, po pravilu, zahtijeva se aktivno znanje njemačkog jezika.

U gradu žive ljudi iz oko 190 zemalja svijeta, pa je za sve strance uređena Kuća kultura svijeta, u kojoj se održavaju kulturna predstavljanja različitih zemalja. Izmiješanost nacija može se vidjeti i na popisu angažiranih umjetnika, primjerice, u Deutsche Oper ili Staatsoper, kamo dolaze sa svih strana svijeta.(ca) 

Hrvati su počeli dolaziti u Berlin potkraj šezdesetih i danas ih je u Berlinu između 15.-18.000.

 

Video vijesti