Komemoracija za Borisa Piskulića u Berlinu - Dostojanstven ispraćaj dragovoljca Domovinskog rata kakav je Boris i zaslužio.
Povodom iznenadne smrti Borisa Piskulića djelatnika veleposlanstva RH u SR Njemačkoj u veleposlanstvu RH   održana je komemoracija za preminulog Borisa Piskulića, koji je preminuo 6. lipnja 2019.

U prostorijama Veleposlanstva Republike Hrvatske u Berlinu u utorak, 18. lipnja 2019. s početkom u 18.00 sati, na komemoraciji je nazočilo 150 prijatelja i poznanika pokojnog Borisa Piskuliča koji su se u prostorijama veleposlanstva upisali u knjigu sjećanja, koja će, kao uspomenu s nažalost posljednje postaje profesionalnog puta  Borisa Piskulića biti proslijeđena obitelji Piskulić. Boris Piskulić rođen je 06.svibnja 1959. godine a preminuo je blago u Gospodinu 06.lipnja 2019. u Berlinu u svojoj 60-oj godini života. Pogreb dragog pokojnika bio je 18.06.2019. godine na zagrebačkom groblju Miroševac. Boris Piskulić bio je dragovoljac Domovinskog rata a iza sebe je ostavio ožalošćenu obitelj: suprugu Meri, djecu Marija, Frano i Ivo, setru Mirjanu, brata Ivora, nećakinju Luciju kao i ostalu tugujuću rodbinu.

Istog dana kada je bio pogreb Borisa Piskulića u Zagrebu u veleposlanstvu RH u SR Njemačkoj gdje je Boris radio posljednjih 5 godina, održana je komemoraciji na poziv veleposlanika RH U SR Njemačkoj dr. Gordana Grlića Radmana, na koju su došli mnogi prijatelji i poznanici koji su poznavali Borisa.
Komemoraciji je nazočio i župnik HKM Berlin fra Edvard Sokol.
VIDEO: KOMEMORACIJA ZA BORISA PISKULIĆA U VELEPOSLANSTVU RHU BERLINU

U prigodnom govoru veleposlanik dr. Gordan Grlić Radman naglasio je sljedeće.
Poštovatelji našeg Borisa koji je danas pokopan u Zagrebu uz vojne počasti koje mu pripadaju kao dragovoljac Domovinskog rata. Mnogi me pitaju, tko je Boris? Vozač Boris! Pa i ja sam isto vozač!
Boris je u Berlinu bio 5 godina i mnogi ga nisu znali. Želio bih vas bliže upoznati s čovjekom koji je tu radio i bio je s vama.

Boris je rođen 1959.godine 6.svibnja, a umro je 6.lipnja ove godine. Otac Ante-Antun (1913) pomorac morepolovac, kapetanska obitelj zadarska, majka Tereza rođena 1932.godine, znači prije prvog Svjestkog rata.
Otac je plovio sve do prije 1941.godine, uoči početka rata, napada na onu bivšu državu.
Zatekao se s brodom u Portugalu. Plovio je na brodu pod zastavom Crvenog križa. Sada je bila regrutacija hoće li ići ratovati za kraljevsku onu državu ili će ploviti dalje. Rekao je ja ću ploviti dalje.

I prošle su oluje života, drugi Svjetski rat i on se ipak vratio svome domu i zasnovao svoju obitelj.
Rodila se najprije kći Mirjana 1958. godine, potom sinovi Boris i Ivor.
Boris je imao troje djece. Jako je volio svoju djecu, kćer Marija, sin Frano i Ivo, po južnjački.   

Sada mi svi znamo Borisa, Boris je radio mnogo toga nitko ne zna što. Boris je bio inženjer, završio gimnaziju, nije se htio baviti inženjerskom strukom. Ide u diplomaciju, dragovoljac Domovinskog rata. I diplomacija je rezultat hrvatske države. Tako Boris na kojeg sam jako ponosan i svi mi, je baš bio utjelovljenje nečega o čemu smo svi mi sanjamo. Gotovo moj vršnjak samo je 11 mjeseci mlađi od mene. Sestra Mirjana i ona se rodila u Johanensburgu kao i Boris.

Kažu da je Boris bio vrlo neobičan u mladosti u smislu traženju nekih riješenja. Počelo je to još od zadarske gimnazije 60.-tih godina…, a s druge strane još kao student odlazio je kod profesora Ivančića duhovnika i svećenika na duhovne susrete…

Boris je imao i snagu duha a ponašao se sukladno prirodi i moralu, jer je bio takav. Svi kažu bio je samozatajana. Da, na neki način. Ali na Borisa ste uvijek se moglo osloniti. Bio je odan, lojalan, svi mi imali smo poštovanje prema njemu…

…Znate on je bio visok korpulentan, pa možda ta neka ležernost je možda stvarala neki dojam, međutim upravo suprotno, on je bio sve ono što kada ste ga vidjeli, mogli ste prispodobiti njegovu doista pouzdanost ali u svakom pogledu. Boris je bio čovjek za sva riješenja. Svi smo tražili Borisa. Što se tiče tehnike, računala, televizora, mobitela ali isto tako pomagao je i u drugim riješenjima koja su bila vrlo kompleksna i složena. On je imao tu jednu matematičku crtu, razmišljao je i tu nam je bio od velike pomoći. Bilo gdje u veleposlanstvima gdje je radio svi su ga voljeli…

…Boris su poznavali mnogi od vas, vidjeli ste ga znate ga, uvijek sam ga isticao kao iz jedne pjesme Augusta Šenoe,  „Gorostas čovjek, golubinja duša“. I takvog čovjeka kao suradnika samo možete poželjeti. Ali dogodilo se što se dogodilo, to je vjerojatno Božja providnost. Ja bih volio da je on ovdje mogao ostati duže. Puno sam ga slušao. Ja uvijek kažem da mi jedni od drugih učimo…

Preminuo je 6.lipnja na moj rođendan, poslao mi je SMS najljepšu čestitku koju sam dobio toga dana osim obitelji. Popodne nije bio živ, ali taj sadržaj ću čuvati cijeloga života. Jer je puno priznanje i meni i njemu. Mi smo došli ovdje uputiti mu zadnju poštu, posljednje zbogom, dragom kolegi i prijatelju.

Želim da te uspomene zapravo griju naša srca. Da ga se sjećamo u dobru.
Dragi Borsi neka te čuvaju nebeski anđeli i počivao nam u miru Božijem. Amen! 
Hvala vam svima na odazivu i ja mislim da bi se Boris veoma radovao kada bih vas sve ovako skupa vidio.
Kazao je između ostaloga u prigodnom govoru dr. Gordan Grlić Radman, veleposlanik RH u SR Njemačkoj.

U knjigu sjećanja veleposlanik RH u SR Njemačkoj dr. Gordan Grlić Radman napisao je sljedeće:
„U Sjećanje na našeg dragog kolegu i prijatelja gospodina Borisa Piskulića, 6. svibnja 1959.- + 6.lipnja 2019.
Dragi naš Borise, puno ćeš nam, puno, nedostajati. Počivaj u miru Božjem i neka ti je laka hrvatska zemlja!
Tvoji Gordan Grlić Radman, kolegice i kolege iz veleposlanstva u Berlinu.

...Boris je Imao je jednu omiljenu pjesmu na zaslonu svoga telefona „Krist jednom stade na žalu“ koju ste čuli večeras u izvedbi našeg glazbenika Sergeja Abramova iz Ukraine te Suzane Smolković i njene kćerke Ane Smolković, puno vam hvala da smo tu pjesmu i neke nejmu omiljene, imali priliku čuti večeras za našega Borisa. Pokoj vječna našem Borisu i živjela naša Hrvatska, kazao je na kraju dr. Gordan Grlić Radman, veleposlanik RH u SR Njemačkoj povodom komemoracije za Borisa Piskulića, iznenada preminulog djelatnika veleposlantsva RH u SR Njemačkoj. Komemoraciji su nazočili i svi članovi veleposlanstva RH u Berlinu.

„KRIST JEDNOM STADE NA ŽALU“
„Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za velika djela da love srca božanskom riječi.
 O, Bože zar si pozvao mene Tvoje usne moje rekoše ime svoju lađu sada ostavljam žalu od sad idem kamo šalješ me Ti.
 Ja sam siromašan čovjek moje blago su predanost Tebi i srce čisto da idem s tobom Ti trebaš dlanove moje moga srca ražaren plamen i kaplje znoja, samoću moju.
 Ti i ja krećemo danas loviti srca na moru života a mreža bit će Riječ Božja prava“.
 
OVDJE POGLEDAJTE FOTO GALERIJU S KOMEMORACIJE BORISA PISKULIĆA U BERLINU I DIO SLIKA S ISPRAĆAJA U ZAGREBU

Video vijesti

Najave i termini